Datasets:

jerteh

/

SrpELTeC

like 3

<s>I oni počeše dug i strastven razgovor, turski a šapatom.</s><s>Arnaut je govorio promuklo i sa smiješkom koji mu je uvjek ležao kao neugopna sjena na licu.</s><s>Od njega je saznao sve o toj djevojci.</s>

<s>Ona se zvala Katinka i bila je kći Andrije Poljaša, nesrećna rad svoje ljepote o kojoj su pjevali dvije pjesme po svoj Bosni.</s><s>Na kuču su im udarali rad nje.</s><s>Nikad nije smjela izlaziti.</s><s>Svecem bi je vodiji zorom na ranu misu u Latinluk, i tad umotanu u bošću kao Turkinju, da je ne prepoznaju.</s><s>Rijetko je silazila i u avliju jer je odmah do njih bila islahana, za čitav boj viša od njihove kuće, a djaci te škole, slabo hranjeni i mnogo bijeni mladići, provodili su, blijedi od želje, sate na prozorima, loveći je pogledom po avliji.</s><s>A kad god bi izišla ugledala bi za prozorom nacereno lice ludog Alije, žuta i krezuba idiota, koji je bio sluga u toj školi.</s>

<s>Dešavalo se, poslije burnih večeri, kad bi askeri ili sarajski momci vriskali i nakašljivali se ispod prozora i udarali na vrata, da bi je majka, ni krivu ni dužnu, grdila i u čudu se pitala „u koga se umetnu", da je rad nje grad lud i kuća nemirna, a ona bi je slušala, skopčavajući ječermu na grudima, bez tračka razumjevanja u velikim očima.</s><s>Ona je često po vazdan plakala ne znajući kud će sa životom i sa svojom proklinjanom ljepotom.</s><s>Ona je klela samu sebe i grizla se i uzalud se mučila, u svojoj velikoj nevinosti, da dokuči šta je to „bezobrazno i tursko“ na njoj što zaludjuje muškarce i rad čega se uspaljuju i mame oko njine kuće askeri i balije, i rad čega to mora ona da se krije i stidi a njeni da žive u strahu.</s><s>I svaki dan je bivala ljepša.</s>

<s>Otad zaredaše Gjerzelezu popodnevi u halvedjinci.</s><s>Počeše se kupiti i neki Sarajlije.</s><s>Dolazio je mlađi Bakarević, pa Dervišbeg sa Širokače, ridj i podbuo od pića a sad, radi posta, ljut kao ris; i Avdica Krdžalija, sitan, mršav a žustar kao vatra, poznat ukoljica i ženskar.</s><s>Tu, u polumračnoj halvedjinci, gdje je svaka stvar bila potamnjela i ljepljiva od šećera i isparivanja, bi čekali da pukne top i vodili duge razgovore o ženama samo da zaborave žedj i duhan.</s>

<s>Sa gorčinom u upaljenim ustima i nekim bolnim nemirom u svakom mišiću Gjerzelez ih je slušao, smijao se pa i sam pokatkad pričao, zaplićući se i uzalud tražeči riječi.</s><s>A pred njim je uvjek Katinkina kuća zatvorenih vrata i nepomičnih pendžera.</s>

<s>Jedno popodne isprebijaše od čamotinje i zlovolje nekog somundžiju, rišćanina, što je prošao pušeći.</s><s>Pokušali su da zavade, za zabavu, Arnauta i Gjerzeleza radi djevojke, ali uzalud, jer je Arnautin bio nepomičan u svom miru sa smiješkom i bez traga surevnjivosti.</s><s>Jedanput platiše neko dijete da iza ugla tanko vikne:</s>

<s>— Gle, Katinke!</s><s>Kako si, Katinka?</s><s>Ama gdje si ti?</s><s>Nigdje te nema.</s>

<s>Kad ču Arnaut, samo što strignu očima i bez šuma, kao lasica, klisnu prema vratima.</s><s>A Gjerzelez za njim.</s><s>Stiže ga na vratima i obojica ispadoše u isti čas na ulicu.</s><s>A napolju nigdje nikog: dugo i sumračno doba pred iftar i pritajena bijela kuća; iza ugla se čuje po kaldrmi topot kako bježi plaćeno dijete. — Svi su se dugo smijali.</s><s>I Gjerzelez se smijao.</s>

<s>Mladi Bakarević im predloži da zovnu Ivku Gigušu, jednu staru i poznatu pezevenkušu s Bistrika, koja je zalazila u svaku kuću, jer je prodavala bez i čevrme, ali je živila ne toliko od svog beza koliko od tudjeg grijeha i tudje nevinosti.</s><s>Bila je debela i visoka starica sa smedjim okruglim očima; u govoru se neprestano doticala rukom Gjerzelezova koljena.</s><s>Obećala je da će razviditi, ali da nema nade, jer se do djevojke ne može; i otišla, opraštajući se glasno.</s>

<s>Sutra popodne zateče Arnauta i Gigušu.</s><s>Arnaut je kimao glavom.</s>

<s>— Hej, hej otišla, otišla!</s>

<s>— Otišla, bora mi, efendija, ima dva dana.</s><s>Odveli je, kazuju mi, prije sabaha; i sad daj znaj, dušo, gdje je.</s><s>Zapazili zar gdje se vrzete oko kuće, a mnogo vas je, pa vele, da sakrijemo djevojku.</s><s>To je, dušo, ništa drugo.</s><s>A sad daj je nadji.</s>

<s>Stara je snizivala i dizala glas, nišući glavom kao nad gubitkom.</s><s>Arnautin je gledao preda se.</s><s>Nije se nikako moglo znati šta misli.</s>

<s>Gjerzelezu udari krv u glavu.</s><s>Ta stvar tako jasna i vjerovatna i nepovratno istinita: da u toj kući već od neki dan nema djevojke s blijedim i mršavim licem a teškom kosom i bujnim velikim tijelom (on je još jednom ugleda cijelu) uzbuni i prevrnu sve u njemu.</s><s>Kao da se steže i smrknu halvedjinca; krvavi mu dodjoše i baba i Arnaut; okrenu se i kao slijep izidje na ulicu.</s>

<s>Nadimao se od gnjeva.</s><s>Ne moći do te vlahinje; nikad ne moći!</s><s>I ne moći nikog ubiti i ništa razliti! (Novi val krvi zapljusnu). — Ili da ovo nije varka?</s><s>Da njega ne magarče?</s><s>Kakva je ovo šala opet?</s><s>I kakve su to žene do kojih se ne može kao ni do Boga?</s><s>A isti čas je jasno osjećao da su to pretanki konci za njegove ruke i da — po koji je to put već u životu!? — ne može nikako da shvati ljude ni njihove najjednostavnije postupke, da valja da se odreče i poruče, i da ostaje sam sa svojim smiješnim gnjevom i suvišnom snagom.</s>

<s>Išao je tup i ubijen.</s><s>Nijedne misli u glavi, samo se crven oblak jedan za drugim diže i rasplinjuje.</s><s>Nije se osvrtao, a za njim je ostajala bijela šutljiva kuća i mračna niska halvedjinca.</s>

<s>U Kršli su se vježbali trubači; jednolična melodija vojničkoga marša se svaki čas prekidala i ponavljala.</s><s>Sunce je dobro sjalo.</s><s>Odjednom ga steže oko vrata i proli znoj.</s><s>Išao je niz Miljacku; ispod njega rakite i vrbe zelene, ali s tragovima još proljetnih poplava. — Dobro je da je put niz Miljacku tako ravan i tako dug; da nikad ne bi svršio!</s><s>Da se nigdje ne mora zakretati.</s>

<s>Zaustavio se tek na Hisetima i zakrenuo, sad već s jasnom namjerom, u donje Tabake.</s><s>Tu udje u jedno malo dvorište s visokom kapijom.</s><s>Pod njim su jecali i škripali uski basamaci izglodani od mnogih poseta!</s><s>U maloj i lijepoj sobi, u prigušenom svijetlu zavjesa od tanka bijela ćezećeta sjedila je, s mirnim očima i bijelim rukama, Jekatarina, kao da čeka.</s>

<s>Ta Jekatarina je bila kći jednog ljekara, koji je došao nekad iz Odese.</s><s>Govorili su da jeGruzijanac ali u stvari je bio Rus; i nikad se nije znalo zašto je izbjegao.</s><s>Nosio je fes i zvali su ga Velibeg, ali je prije smrti zvao popa i umro kao hrišćanin.</s><s>Kći mu je, osirotjela i sama, htjela najpre da podje u kakav ženski manastir u Rusiju, ali ju je zadržao jedan Grk, kavaz, a kad je on prevari preselila se u jednu od onih malih lanćića što se redaju niz Hiseta do u Donje Tabake, i u kojima žive pod državnim nadzorom, sve po jedna ili po dvi,e u svakoj kući, kupovne i cijelom gradu po imenu poznate djevojke.</s><s>S ostatkom očeva novca ona je kupila tu malu kuću u kojoj je sada živila s jednom starom sluškinjom takodjer nekadašnjom hisetskom djevojkom.</s><s>Po danu bi spavala ili plela jastučnice u sjeni svoje avlije a po noći bi primala bogatije gospe.</s><s>Bila je ozuška, krupna i šutljiva.</s>

<s>Gjerzelez ju je poznavao iz prijašnjih noći.</s><s>Ona se iznenadi danjem posjetu; ustade, a on reče mirno, s vrata;</s>

<s>— Jekatarina, došao sam do tebe.</s>

<s>— Neka, neka, dobro došo! govorila je ona namještajući mu pokorno jastuke.</s>

<s>Sjeo je na kratko šiljte, a ona ostade stojeći, malko prignuta.</s><s>I odmah poče da ga raspasuje. —</s>

<s>Poslije je legao položivši glavu na njen skut, dok mu je ona milovala suncem opaljenu šiju.</s><s>Pripio je lice uz tanko tkivo njenih dimija; pred očima su mu kružili svijetli i crveni kolutovi nesrećne krvi i bezbrojne uspomene, ublažene i daleke.</s>

<s>I ta ruka što je osjeća na sebi, jeli to ruka žene? — Mlećauka u krznu i somotu čije se tijelo, vitko i plemenito, ne može ni zamisliti.</s><s>Ciganka Žemka, drska i podmukla a mila životinja.</s><s>Gojna udovica.</s><s>Strazna a prevena jevrejka.</s><s>I Katinka, voće koje nije u hladu. — Ne, to je ruka Jekatarine.</s><s>Samo Jekatarine!</s><s>Jedino do Jekatarine se ide ravno!</s>

<s>I još se jednom javi misao s kojom je sto puta zaspao, nejasna, nikad do kraja ne domišljena a uvredljiva i jadna misao: zašto je put do žena tako vijugav i tajan, i zašto on sa svojom slavom i snagom ne može da ga pregje, a prelaze svi gori od njega?</s><s>Svi, samo on, u silnoj i smiješnoj strasti, cio svoj vijek pruža ruke kao u snu.</s><s>Šta žene traže? —</s>

<s>Mala ruka ne prestaje da ga gladi, vješto i znalaški, niz kičmu.</s><s>I opet gasne misao i ruši se neriješena i teška u njemu.</s><s>Govorio je kao u snu, nepomičan.</s>

<s>— Koliko sam svijeta vidio, Jekatarina!</s><s>Koliko sam ja svijeta obišo. —</s>

<s>On sam nije više znao bi li to da joj se tuži ili da se hvali; i prekinu se.</s><s>Bio je miran u sanjivoj tišini u kojoj se slivaju i izmiruju svi dani i dogagjaji.</s><s>Silom je sklapao oči.</s><s>Htio je da produži taj čas bez misli želje, da što bolje otpočine, kao čovjek kom je dan samo kratak odmor i kome valja dalje putovati.</s>

<eof/>